Posvečenost & predanost 
Da li smo si uopće i koliko posvečeni jedni drugima, unatoć današnjem vremenu.
Igramo li karte kao nekad?
Sjetim se kako su stari znali govoriti o svojim vremenima, vremenima kad su ljudi jedni prema drugima bili posvečeniji, držali su se zajedno, vjerovali su zajedno, plakali su zajedno, te gladovali i bili siti zajedno. Uglavnom, osjećali su bit života!
Smatrali su da više vremena pripada njima samima od onoga danas što nam se prilaže a mi labilno prianjamo. Da, svo to vrijeme je ipak naše vrijeme ma koliko mi smatrali da ne uživamo ili uživamo u tome istom, zar ne? Naravno da posvečenost kao sama rijeć prema životu, prema drugim životima, prema Ljubavi..
Ne, nije to prazan paket!
Našao sam se tad u razmišljanju, sasvim slučajno i spontano .. Uz razgovor sa naglaskom na osudu javilo se pitanje , tko je kome više posvečeniji danas :-) Sve ima svoj početak i kraj, kao što sve ima i svoje suprotnosti. Kao rođenje i život, kao dan i noć, kao Bog i Lucifer tj LJubav i zlo, kao gladan i sit, mokar i suh , kao i jesam ..
Gdje je dapaće toj posvečenosti njezin početak i kraj ili pak suprotnost? Što bi rekao Sveti Pavao iz Tarza naprimjer?
Da li je On bio posvečen i koliko?
Iskreno, mene srce moje čini radosnim sad što znam da bez posvečenosti svome Bogu, ne mogu biti niti u tragovima svet. Osjećam da je to ista rijeć, isto znaćenje, istoga karaktera iz istoga paketa.
Što je to Bog za mene?
Bog, Bog je orijentacionalna rijeć koja logički veže sve događaje, osječaje uz njih u našim životima koje možemo uz pomoć te rijeći jednostavnije usmeno ili pismeno predati na znanje drugima ili pak da se drugačije izrazim tj biti posvečen prema drugima , s namjerom svrstavanja svoje osobnosti na mjesto gdje zaista pripadamo a da to i drugi znaju i ne samo iz naših djela.
Koliko li su inače u životu i kroz život utopljena u svakidašnjicu ta naša djela zaista posvečena?
Da, o tome pitanju morat ćemo sami razmisliti
Vaš, vice
|